collapse

* Web kamera

* Vrijeme

Autor Tema: ‘Na Drini ćuprija’: I nobelovci lažu  (Posjeta: 1219 )

0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.

Fini

  • Stalni član
  • ***
  • Postova: 118
‘Na Drini ćuprija’: I nobelovci lažu
« : Prosinac 13, 2014, 19:23:49 poslijepodne »
‘Na Drini ćuprija’: I nobelovci lažu

Ivo Andrić prije 53 godine dobio Nobelovu nagradu....
Za mene je uvijek istina bila važnije od laži, jer je pametnija. Mada istina može biti i gorka, ali je ipak treba konzumirati i vaditi iz mračnih odaja. I dobar i loš čovjek mogu napisati dobro djelo, samo što dobar čovjek neće koristi laži i mržnju, pa će ipak postati i dobra pisac. Andrić je bio i ostao kao dobar pisac, ali je bio i umro kao loš čovjek, mrzitelj mog narode i moje vjere.
Srbočetnici koji su čitači i istraživači njegovog bukvara mržnje su dekodirali njegovo pisanje, pa su učinili nekoliko genocida nad mom nedužnom narodu, a sada to poriču, lažu, a piscu bukvara mržnje podižu „Andrićgrad“, na mjestu natopljenom krvlju moga naroda. (Mehmed Meša Delić)

http://nasevijesti.com/index.php/sadrzaj-iz-rubrike-historija/item/4370-na-drini-cuprija-i-nobelovci-lazu




Fini

  • Stalni član
  • ***
  • Postova: 118
Odg: ‘Na Drini ćuprija’: I nobelovci lažu
« Odgovori #1 : Prosinac 13, 2014, 19:37:44 poslijepodne »
Poznata je cinjenica da je Ivo Andric prosao kroz nekoliko austrijskih zatvora, da bi 1915.godine bio konfiniran u zupnom stanu u Ovcarevu. Tu je imao priliku da cita knjigu "Mucenicka smrt Sulejmana el- Halebija" atentatora na generala Klebera, guvernera Egipta.

Pisuci svoj roman " Na Drini cuprija", Ivo Andric je preimenovao glavnog junaka, a dogadjaje prebacio u Bosnu. Evo kako je opisano nabijanje na kolac Sulejmana el-Halebija.

"Na zemlji je stajao jedan kolac od sedam osam stopa duljine. Dok je Bartolomeo Sera svojim bodezom ostrio vrh kolca, Sulejman je stajao posve ravnodusno. Njegova je desna ruka bila posve izgorena i pretvorena u ugljen. Krvnik ga povali na tle i zareze mu nozem veliku ranu na tragu. Poslije priblizi kolac ovoj rani i pocne ga jednim maljem utjerivati u tijelo. Kad mu je kolac dosao u prsa, zaveze mu ruke, digne ga u zrak i zabije u zemlju. Dok se ova grozna kazna vrsila, bijedni mladic, osim sto se nije tuzio, nije od sebe davao ni glasa. Naravno da mu je dusa gorjela i da je osjecao najzesci bol, ali mu se na licu moglo vidjeti da ovo nije htio da oda. Kad je dignut u zrak pogledao u narod, visokim glasom izrekne "Kelimei-sehadet"-svjedocanstvo da je Bog samo jedan, i zamoli da mu donesu vode. Jedan vojnik koji je cuvao strazu kod koca htio mu je ispuniti zelju. Bartolomeo Sera mu to zabrani rekavsi "Sta to cinis? Ako mu dadnes vode odmah ce krepati". Sulejman je na uspravljenom kocu zivjeo cetiri sata. Gdjekada je ucio neke citate iz Kur'ana, a pogled je upro u nebo. Da se iza odlaska Sera strazar nije smilovao i dao mu vode, mozda bi jos nekoliko sati zivjeo. Sulejman je umro cim je popio vodu. Glava mu je pala na lijevo rame, i tako je na kocu ostavljen cetrdeset i osam sati. Sulejmanov kostur je ocistio vojnicki kirurg Larrey i onda je otpremljen u Pariz da se izlozi u Muzeumu". 235

Nakon citanja Andricevog romana "Na Drini cuprija" jedan bivsi profesor univerziteta-nemuslkiman u svojoj diskusiji povodom ovog romana kazao je "..da on nece dozvoliti svojoj djeci da ga citaju bas iz razloga da da ne pokvare estetski osjecaj, spominjuci pri tom narocito scenu nabijanja na kolaca.

Ljubo Jandric u svojoj knjizi Sa Ivom Andricem 1968-1975. iznosi svoje razgovore sa Andricem o ovoj jezivoj sceni, u kojoj on pored priznanja o njenom izvoru i stvaralackom koristenju, iznosi i vlastiti karakteristican psihopatoloski odnos prema njenom prikazivanju.

"Da li cete se ljutiti rekoh, da malo razgovaramo o onoj cuvenoj sceni nabijanja na kolac u romanu Na Drini cuprija". "Zasto bih se zbog toga ljutio" "rece Andric, pomalo zacudjen mojim recima. To je teska slika kakvu rijetko gdje nalazimo u svjetskoj knjizevnosti". "Gdje ste nasli motive za nju?". Da rece Andric, u pravu ste, to je tezak prizor. Samo da znate, nisu pisci ti koji izmisljaju stravu i uzas na ovom svijetu. Ja sam citao Popovicevu knjigu "O hajducima" 1930/31, a i neke francuske pisce koji su pisali o tome."

"Jednom sam vam kazao da su postojala dva opisa nabijanja na kolac. Po savetu nekih prijatelja, medju njima Aleksandra Belica, Milice Babic i jos nekih, promenio sam prvi opis, i unio drugu nesto blazu verziju. Ali tada nisam mogao ni da spavam ni da jedem, pa sam ostao pri svome". "Vi ste sigurno citali o tome, podsjecam Andrica, kako je mucen i nabijen na kolac Sulejman el-Halebija, atentator na generala Klebera guvernera Egipta. Da li je to imalo uticaja na vas?" "Citao sam to kako da nisam citao. A o uticajima nikada se ne treba raspitivati kod pisaca. Nije lose ugledati se, samo covek u tome treba da ima meru i da vazda ima na umu svoj put i svoje opredeljenje. Nije nikakva sramota ugledati se na ovog ili onog pisca, na ovo ili ono delo. Gete je to priznao Ekermanu. Ali jos jednom cu vam reci, treba u pravi cas osetiti kad se morate osloboditi tudjeg uticaja i sami isplivati na obalu". 88-89

Na pitanje Ljube Jandrica" kako je nastao naslov ovog romana", Andric je u aprilu 1972.godine kazao. " U pitanju je stih uzet iz jedne muslimanske narodne pesme, koja govori o zidanju visegraske cuprije", koja glasi "Pa ti hajde gradu Visegradu, da se gradi na Drini cuprija". Ja sam tu pjesmu kaze Andric "..cuo od starih zena iz Visegrada, a docnije sam je nasao , cini mi se i kod Koste Hermana u njegovoj zbirci "Narodne pesme Muhamedovaca, Sarajevo 1888.godine. Mada je pomalo okamenjen i statican, ovaj stih potpuno odgovara duhu naseg jezika i prikladan je za naslov". Lj. Jandric 87-88.

U ovom Andricevom pricanju kako navodi Ljubo Jandric "..treba uociti njegov iskaz", "..da su postijala dva opisa nabijanja na kolac, i da je on po savetu prijatelja koji su to tesko dozivljavali iz emocionalinih, moralnih i estetskih razloga, promenio prvi opis-verovatno uzasniji, i uneo drugu nesto blazu verziju, ali kako kaze", "...tada nisam mogao ni da spava, ni da jedem, pa sam ostao pri svome". To po tvrdnjama Lj. Jandrica pokazuje "...da se Andric i sam oslobadjao unutrasnjih posihopatoloskih tenzija i mora, koje su bile toliko jake, da ih je mogao izraziti samo u groznoj verziji ovog cina, da bi poslije toga olaksanja mogao da spava i da jede".

Michael A. Sells, pisac izvanredne knjige "Iznevjereni most: Religija i genocid u Bosni",inace Srbin profesor komparativne religije na Havenford univerzitetu Pennsylvanija, ukazuje na jedan od ta dva simbola koja su silno uticali na mladje narastaje i na zapadne novinare. To su simboli koje navodi Ivo Andric u romana "Na Drini cuprija", u kojoj se Osmanlijama kaže da," ako hoce sagraditi most, moraju staviti dvije srpske bebe unutar mosta. Drugi simbol odnosi se na dvije rupe u mostu kroz koje ce srpske majke dojiti tu djecu. To su zaista mocni simboli hristoslavizma. Ljudi koji to citaju, pogotovo na Zapadu, kombiniraju tu Andricevu fikciju sa objektivnom historijom a da pritom toga nisu ni svjesni. Isto je i sa nabijanjem Srba na kolac. Mnogi zapadnjaci zaista misle da je to nacin na koji su muslimani kroz historiju tretirali Srbe, tako da sam, analizirajuci odnos novinara sa Zapada prema ovom podneblju, ustanovio, da su Andricevi simboli medu kljucnima za razvijanje žurnalisticke ideje o vjecnom balkanskom antagonizmu" a kod mladjih Srba ideja o osveti, za nesto sto nije postojalo.

Dakle, jednostrano i netacno prikazivanje istirijskih dogadja, Njegosevo predstavljenje klanja i ubijanja muslimana kao poseban moralan cin, knjizevnikove fikcije i prebacivanje istorijskih dogajaja iz jedne nama deleke drzave u Bosnu, savakako su imale uticaja na stradanja muslimana u Drugom svjestkom ratu a posebno u ovom poslednjem.Naravno, tu ima i drugih faktora, prije svega onih pishickih i psihopatskih koji karakterisu mnoge od onih koji su cinili opisana gnusna djela, koja su dovela do toga, da mnoge normalna zene i njihova djeca, koja su bila prisiljena da gledaju silovanje svojih majki, zavrse na pishijatrisjskim klinikama, uz pitanje, da li ce ikad vise biti normalne osobe. Sta ceka pokoljanja pocinitelja ovih gnusnih nedjela, koji se nisu drzali one cuvene Aristotelove izreke, koju je i hriscanstvo prihvatilo kao svoju, "ne cini drugome ono, sto ne bi zelio da drugi cini tebi", to samo dragi Bog zna.

Nabijanje na kolac nije osmanska specificnost.Da su se Osmanlije tako ponasale prema pokorenim, postavlja se pitanje, da li bi bili u stanjuu zadrzati tako velike prostore.Koliko bi Osmalije trebale imati vojnika da pod represijom drze tako velik prostor. Naravno, to su price pravoslavaca-ortodoksa:Bugara, Grka i Srba, koji na taj nacin pokusavaju da pravdaju, svoju vjekovnu pokornost Osmanlijama.

Nabijanje na kolac je hajducka a ne osmanska specificnosti.Ali nije prvi put da se svoja nedjela pripisuju drugima.


fruit

  • Član
  • ***
  • Postova: 820
  • Spol: Muški
  • Ja bih svjetlost zvao mrakom...
Odg: ‘Na Drini ćuprija’: I nobelovci lažu
« Odgovori #2 : Prosinac 13, 2014, 23:00:55 poslijepodne »
Sad će kusturica da se naljuti